Ideja vučne zrake (eng. tractor beam) koja "lovi" svemirske brodove i meteore zvuči kao najnormalnija stvar - ako se nalazi u epizodi znanstveno fantastične serije Star Trek. Svejedno, NASA je odlučila napraviti manju verziju iste, investiravši 100 000 američkih dolara u koncept lasera koji bi mogao pomoći robotskim misijama u Svemiru za sakupljanje prašine.
Znanstvenici s NASA-inog Goddard instituta već imaju na umu tri moguće primjene takve laserske zrake. Ideja je da se roverima i orbiterima omogući sakupljanje uzoraka privlačenjem čestica koje ih okružuju dok rade.
"Iako je uobičajeno u znanstvenoj fantastici se susresti s pojmom vučne zrake, takav koncept uopće nije nezamisliv s današnjim znanjem i tehnološkim razvojem." izjavio je Paul Stysley, specijalist za lasere pri NASA-inom centru Goddard Space Flight Center.
"Prvotna ideja je bila da koristimo vučne zrake za čiščenje Zemljine atmosfere od orbitalnog smeća," nadodaje Stysley, "no izrada nečeg tako velikog je nezamisliva - za sad. Tada smo shvatili kako bi mogli realizirati tu ideju u puno manjoj varijanti - za skupljanje uzoraka."
NASA se trenutno koristi mnogo kompleksnijim metodama sakupljanja svemirskih uzoraka. Tako je npr. svemirska letjelica Stardust koristila aerogel za prikupljanje prašine koju je ispuštao komet Wild 2. Na Marsu roveri buše rupe na površini planeta i sakupljaju uzorke u posebne spremnike. No, za NASA-u su obje tehnologije relativno skupe i ograničene prema dosegu i količini.
"Optički hvatajući sustav bi s druge strane mogao privući željene molekule iz gornje atmosfere sa orbitalne letjelice ili ih zgrabiti s tla ili niže atmosfere na roveru," kaže Stysley, "drugim riječima, na taj način bi se moglo kontinuirano i daljinsko hvatati čestice kroz duži period vremena, čime bi se unaprijedili znanstveni ciljevi i smanjio rizik misije."
Trenutno se radi na dva tipa vučnih zraka: solenoidne zrake i Besselove zrake. Laboratorijski testovi su već pokazali uspjeh prvih, dok vučna snaga drugih čeka na eksperimentalne provjere. Treći tip bio bi neka vrsta "optičke pincete" gdje bi se objekti našli zarobljeni između dvije laserske zrake.
Izvor: znano.st
Autor: Matija Matečić
Znanstvenici s NASA-inog Goddard instituta već imaju na umu tri moguće primjene takve laserske zrake. Ideja je da se roverima i orbiterima omogući sakupljanje uzoraka privlačenjem čestica koje ih okružuju dok rade.
"Iako je uobičajeno u znanstvenoj fantastici se susresti s pojmom vučne zrake, takav koncept uopće nije nezamisliv s današnjim znanjem i tehnološkim razvojem." izjavio je Paul Stysley, specijalist za lasere pri NASA-inom centru Goddard Space Flight Center.
"Prvotna ideja je bila da koristimo vučne zrake za čiščenje Zemljine atmosfere od orbitalnog smeća," nadodaje Stysley, "no izrada nečeg tako velikog je nezamisliva - za sad. Tada smo shvatili kako bi mogli realizirati tu ideju u puno manjoj varijanti - za skupljanje uzoraka."
NASA se trenutno koristi mnogo kompleksnijim metodama sakupljanja svemirskih uzoraka. Tako je npr. svemirska letjelica Stardust koristila aerogel za prikupljanje prašine koju je ispuštao komet Wild 2. Na Marsu roveri buše rupe na površini planeta i sakupljaju uzorke u posebne spremnike. No, za NASA-u su obje tehnologije relativno skupe i ograničene prema dosegu i količini.
"Optički hvatajući sustav bi s druge strane mogao privući željene molekule iz gornje atmosfere sa orbitalne letjelice ili ih zgrabiti s tla ili niže atmosfere na roveru," kaže Stysley, "drugim riječima, na taj način bi se moglo kontinuirano i daljinsko hvatati čestice kroz duži period vremena, čime bi se unaprijedili znanstveni ciljevi i smanjio rizik misije."
Trenutno se radi na dva tipa vučnih zraka: solenoidne zrake i Besselove zrake. Laboratorijski testovi su već pokazali uspjeh prvih, dok vučna snaga drugih čeka na eksperimentalne provjere. Treći tip bio bi neka vrsta "optičke pincete" gdje bi se objekti našli zarobljeni između dvije laserske zrake.
Izvor: znano.st
Autor: Matija Matečić